čet - 29.11.2007
...those we love...
Postoji li baš u svačijem životu jedna osoba koja nas istovremeno oduševljava/veseli, a opet, s druge strane, nas razljuti i razočara…over and over again?!
Ne znam, možda sam ja takva čudna, ali često radim ustupke drugima čineći stvari koje mi se zapravo ne daju. No, idem uz večinu, prilagodim se i izvučem najbolje iz situacije koja mi se u životu ponudi. Često puta ću napraviti nešto što mi nije po prvom izboru, ali nije bitno! Idem, odem, napravim To samo zato da sam sa ljudima koje volim s kojima mi je ugodno. Pa makar radili upravo to što mi nije skroz po volji.
S druge strane, na iste reakcije nekih mojih dragih ljudi ne nailazim. Možda postoji neki kompliciraniji drugi problem(i) zbog konstantnog odbijanja različitih vrsta druženja/izlazaka/planova. No kako stvari stoje, na prvu loptu izričito se ostavlja dojam da se jednostavnoj toj osobi ne da socijalizirati. Nije da se forsira svakodnevna društvena interakcija, ali čak i ono povremeno postaje (pre)rijetko. Na obično pitanje da li ćemo u kino…niti završivši rečenicu do kraja sustiže odgovor 'Ne da mi se“ ili 'Ne bi ja to gledala' – a radilo se konkretno o pametnom filmu, intrigantnom sa kvalitetnim glumcima. Sve što je ta osoba trebala imati je 15 kn (karta s popustom), sjesti sa nama u auto, biti vožena do kina, nazad, te tako razbiti dnevnu monotoniju radnog tjedna.
Ovaj konkretan primjer je samo kap u moru događaja koje ne pamtim, ali znam da su se desili. I znam da se u 99,9% slučajeva ta osoba neće javiti niti naći sa nama ukoliko to nije inicirano od neke druge strane. Pokušavam se inatiti i dokazivati upravo tu činjenicu…no svaki put popustim(o), nazovem(o) tu osobu, dogovorimo se (ako je moguće) – a sve upravo iz razloga jer nam je ta osoba draga, volimo je i ugodno je društvo. I kad smo svi skupa čini se da i ona uživa sa nama i sve je super.
Zašto onda tako rijetko?! Zašto onda tako puno odbijanja i izvlačenja!?